UniNuNi

Prije nego smo saznali za tebe, mama i tata su živili sami u jednoj maloj garsonjerici.Sasvim dovoljna za nas dvoje i društvo koje navrati. Ali zbog tebe smo morali da se malo raširimo. Htjeli smo da ti pružimo najbolje uslove koje smo mogli u tom momentu. Sreća nas je poslužila ...

Našli smo stačić nedaleko od prethodnog ... šta više, samo preko puta. Puno prostora za sve troje. Odma smo počeli sa uređenjem prostorija. Svakom smo dali po jedan kutak gdje će provoditi  veći dio svoga vremena .... bar je tako trebalo da bude. Mama je zauzela kuhinju, ti dio dnevne sobe zajedno samnom. Spavaća je bila rezervisana za svetroje. Naravno ti u svom krevetiću, a mi u svom (ovdje se nisam dao tako lako zaj....). Pričali su mi da se bebe lako naviknu na spavanje kod mame i tate tako da sam u startu bio dobro informisan .

Sve u svemu pripreme za tvoj dolazak su se pojačale. Počele su se nabavljati razne stvarčice (pelene, benkice i ostala čudesa). Za sve se moralo naći odgovarajuće mjesto, u zavisnosti od načina upotrebe ali i koliko često se trebalo koristiti. Pelena je bilo na svim mogućim mjestima ... tj. gdje god se okreneš. Mama je počela lagano da pere stvari pa onda dok se jedno suši drugo se pegla. Odma ću ti reći da sam i ja bio vrijedan. Nije da se ja sad falim ali ... (to je samo zato što me drugi neće ). Mada i nije bilo teško s pelenam ... ali one sitne majušne stvarčice. E to mi je vala nanijelo dosta muke. Ne može čovijek ni pošteno da uvati u ruku, a kamol i da fino opegla.

Odbrojavanje je počelo ...

...vrijeme je da kažem koju i o tebi, tj. da te konačno još malo upoznamo. Ipak, prošlo je tu već neko vrijeme od kako nisam ništa pisao o tebi

Kao što si imala prilike viditi, tvoje napredovanje se primjeti i izdaleka. Što bi stari ljudi rekli ... mašala. Negdje u 5-om mjesecu konačno si pokazala svoje prve pokrete. Za mamu i tatu je to bilo nešto što su očekivali s nestrpljenjem (mislim od kako smo saznali da si tu ). Kad je mama primjetila da si počela da se vrtiš obično bi posjedali na krevet, zadigli maminu majicu i posmatrali stomak. Prolazilo bi tako i po 10 - 15 minuta. A ti mali vragolan, čim skontaš da te gledamo, umiriš se. I onda slušaš šta pričamo. A mi maštali o tebi ...

To bi ja nazvao dresurom roditelja. Već tada si počela da nas navikavaš na to da mi samo gledamo u tebe. Kada bi pomislili da si zaspala i da više nećeš da se igraš ti se onda pojaviš na stomaku. I naravno onda mama i tata odma se skoncentrišu na tu stranu i očekuju da ćeš opet. A ti onda na drugu ... .

Prolazilo je tako vrijeme, ti si već imala preko 1000g. Postajala si sve jača i jača (mama je mislila da ćeš biti fudbaler ). Čak si počela reagovati i na moje provokacije. Kada bi stavio ruku na mamin stomak, ti bi gurala nogicom iznutra. To su nam bili prvi kontakti . Igranju nikad kraja. Znao sam da je to tek početak, ali meni je bilo zanimljivo. Mama se nije bunila na naše druženje, vjerovatno zato što je ona to koristila dok sam ja na poslu.

Inače, nisi pravila većih problema mami, bar ne onih za koje smo čuli da mogu biti. Uživali smo u tvojim fizičkim aktivnostima. Pogotovo noćnim jer su onda i tatina leđa bila u blizini . Valjda da se tata ne bi osjećao zanemareno u odnosu na mamu. Cijenim to.