UniNuNi

Evo me .... po prvi put sam napustio zemlju, a da to nije odlazak u neku od ex-yu zemalja (tipa rodne Bosne ili Hrvatske). Davno očekivani momenat se konačno i desio.

Pripreme

U posljednjih par dana (a moglo bi se reći i nedelja) tekle su psihičke pripreme. Naravno i fizičke ali u cilju poboljšanja mojih sposobnosti oko software-a. Cijelodnevni, a moglo bi se reći i noćni rad je doprinjelo tome da budem opušten pred put. I mogu vam reći bilo je tako. Nisam puno razmišljao o problemima. Znao sam da su oni veći uveliko otklonjeni ... mada :-D.

Došla je i subota. Namjerno sam zaglavio u petak na poslu da bi mogao dan provesti sa svojim curama. Bila mi je malo frka da se razdvojimo. Uglavnom, subota je prošla u igranju. Primjećena je bila i nervoza sa svih strana. Valjda to tako mora biti prvi put. Pokušao sam izaći u susret objema, mada (priznaću :-) ) trudio sam se što više igrati sa tobom (mama će da nas razumije).

Nakon što smo te uspavali, počeli smo se pakovati ... .tj. ženče me je počelo pakovati. Ipak, ne zove ona mene džaba svojom drugom bebom :-). Spakovali smo ono što smo planirali. Torba i nije bila puna. Mada bolje .... taman će stati koja stvar za uspomenu da se ponese:-). Nakon nekoliko preslišavanja da se nešto ne zaboravi otišli smo spavati ... ako se to tako može raći.

Naravno nisam mogao da zaspem ... misli o ovome misli o onome. Ali nekako negdje oko 1 poslije ponoći što bi rekli utonuo u snove. Mada nije dugo trajalo ... već u 5 h sam bio na nogama. Nisam osjećao pospanost do pred polazak na aerodrom. Ali ajde što sam ja ustao ... nego što ste i vas dvije  poranile. Obično se naspavate, ali to jutro vam se nije spavalo. Iskoristio sam još jedan sat da se družim sa vama. A onda je došao i momenat za rastanak ... Izljubio sam prvo tebepa zatim i moju veliku curu, a zatim sam vas zamolio da idete da se igrate u sobi. Nije bilo lako izaći, šta više nije mi se ni izlazilo ...

Polazak

Mali broj “iskusnih” putnika na aerodromu. Poslušno došli 2h prije međunarodnog leta, da se na vrijeme prijave za isti (predavanje prtljaga, obilazak svih mogućih čoškova). Naravno među njima i ja :-). Nedelja ... pustoš. Bar u početku bila. Kako se primicalo vrijeme za polazak aviona za Frankfurt tako su i ljudi počeli pristizati. Prvo sam pomislio da su to za neki let kasnije, ali sam onda shvatio šta je biti iskusan putnik :-).

Tu i tamo se moglo naći po koje prazno mjesto znači skoro dupke pun avion. Par momenata kasnije javlja se kapetan ... “ ... kasnimo u polasku par minuta”. Kakav uvod takav i kraj. Brz i logičan :-). I tako smo svi sjedili svjesni da kasnimo u startu. Za mene to nije bilo baš ok, pošto sam na  možda najvećem aerodromu na svijetu trebao naći vezu za dalje. Normal 0 MicrosoftInternetExplorer4 Nakon polijetanja i nekoliko minuta u vazduhu  ugledam poznate dijelove naše zemlje. Bio je to Dunav. Neke poznate krivine. Jeb.... pa to je Novi Sad. Sve se vidi. Nije bilo oblaćka na tom dijelu neba. Gledam gdje ste. Kuckam na prozor i mašem sve u nadi da će me ćuti da vas u mislima dozivam.Čak sam gledao i na sat da vidim šta bi mogle raditi u tom momentu.