UniNuNi

Mislim da je pravo vrijeme da se upoznaš sa okolinom. To je ono što će te okruživati u narednih par mjeseci, i jedino što ćeš moći osjetiti. To je nešto što svi mi prođemo, tako da se ne bojiš .

Iako ćeš je upoznati vremenom, ja ću je predstaviti u par rečenica. Naravno, biće tu i po koja slikica . Tih prvih dana, dok je mama bila ko djevojčurak, nije ni slutila na šta će sve ovo izaći. Mogu slobodno reće da je bila zgodna. A da ne lažem evo pa se i uvjeri (slikano par dana nakon objave vijesti o tebi):

Nakon toga je počelo. Niko se nije nadao da će to tako brzo ići. Kažu da se obično čeka po par mjeseci da bi se uočili prvi znaci tvog postojanja. Ali eto kod tvoje mame je to počelo malo ranije. Mama se trudila iz dana u dan, kasnije i iz sata u sat, da sazna što više o tebi - onako uopšteno. Stvarno je bila posvećena tebi i tvom dolasku (nije da je sad hvalim ili da se ne daj Bože ja žalim). U nastavku imaš priliku da vidiš kako je izgledalo samo dva mjeseca kasnije, pa onda i za otprilike pola godine:

Nemoj da pomisliš da su ove promjene bile konačne .... biće toga još u nastavku . Razlozi ovih transformacija su naravno poticali od tebe. Ti si polako rasla i svakim danom zahtjevala sve više i više mjesta. Naravno mama je to znala pa se unaprijed pripremala (možda i malo više unaprijed). Ono što u nastavku slijedi bi neki nazvali foto finiš .... na kraju to i jest upravo to . Odmah ću ti reći da nije sve onako kako izgleda. Nije da sam radio fotomontaže, već jednostavno priroda radi svoje. Poznato je da trudnice (to je u ovom slučuju bila tvoja mama) jedu veću količinu hrane (pa čak i čokolade od 300g u jednom dahu ). Naravno one se uvijek vade kako vi - bebe, trošite puno okrećući se tamo-vamo u stomaku. Ja kao i svaki muški, nestručan, povjerovao sam (u suštini nije mi ništa drugo ni ostalo).

E sad, došli smo do onog foto finiša ... Ovako je bilo pred kraj (oktobar, novembar i par dana pred tvoj dolazak):

Razlog spominjanja one fotomontaže je taj što nakon ovih slika, mislim da ćeš se složiti samnom, za očekivati je da bebac (u ovom slučaju ti) bude od jedno 3-4 kg i preko 50 cm. Ali eto ... na kraju desilo se to da si bila manja od ovih očekivanih dimenzija, ali otom potom.

Naravno, opet cu iskoristiti da se zahvalim mami, naravno i u tvoje ime, što je morala iz dana u dan da se gega i izležava na leđima. Nikad nije kukala da joj je teško i nikad nije bježala od poslova. Šta više i kad sam joj zabranjivao neke poslove ona se nije osvrtala na to. Vjerovatno ćeš i ti zato pokazati sklonost za "spremanje" po kući

Uf ..... jedva sam se izborio da nastavim dalje. Poso - kuća ..... nije lako raditi i biti roditelj.

Elem ... tih prvih dana nase ekstaze (ili kako bi drugačije reko eksplozije osjećanja) desilo se još nešto što je moglo naš život još više da protrese . Mislim i ovo je za nas bilo pun, ali kako je moglo biti ... Među prvim snimcima se našao i jedan (kojeg na žalost nismo uspjeli dobiti :-( ) na kojem se pojavila još jedna tačkica. Za prvu smo već bili ustanovili da si ti, a za drugu smo dobili info da je i to možda tvoj bata ili seka . Uf, bilo je to za padanje u nesvijest. O tako nečemu baš i nismo pričali, tj. jesmo ali onako više u šali. Na kraju se ustanovilo da to nije ništa ... obična varka. E sad, neko bi možda bio srećan zbog toga ... ali ja, ja sam se već ponadao da ćemo imati još nekoga za druženje.

Ubrzo nakon toga, prve vijesti o tebi su počele da se šire kako starom Jugom, tako i svijetom. Nisam htio ništa da čekam. Želio sam da svi čuju, da svi znaju koliko smo sretni. A zašto?

Iako smo možda u tom trenutku bili mladi po godinama (gledano od nekih, kao i za formiranje porodice), mi smo već dugo, dugo čekali na tebe. To niko nije znao. Ali bila si što bi rekli u planu mnogo ranije. Već smo se bili uplašili i počeli smo već pripreme za obilazak doktora. Čovjeku baš i nije svejedno kad naiđe na takav problem. Bar nama nije bilo ... . Na kraju, uz puno ljubavi i razumijevanja sve je ispalo kako treba, al baš kako treba. Mama i tata su dobili svog prvog anđela ...