UniNuNi

Uf ..... jedva sam se izborio da nastavim dalje. Poso - kuća ..... nije lako raditi i biti roditelj.

Elem ... tih prvih dana nase ekstaze (ili kako bi drugačije reko eksplozije osjećanja) desilo se još nešto što je moglo naš život još više da protrese . Mislim i ovo je za nas bilo pun, ali kako je moglo biti ... Među prvim snimcima se našao i jedan (kojeg na žalost nismo uspjeli dobiti :-( ) na kojem se pojavila još jedna tačkica. Za prvu smo već bili ustanovili da si ti, a za drugu smo dobili info da je i to možda tvoj bata ili seka . Uf, bilo je to za padanje u nesvijest. O tako nečemu baš i nismo pričali, tj. jesmo ali onako više u šali. Na kraju se ustanovilo da to nije ništa ... obična varka. E sad, neko bi možda bio srećan zbog toga ... ali ja, ja sam se već ponadao da ćemo imati još nekoga za druženje.

Ubrzo nakon toga, prve vijesti o tebi su počele da se šire kako starom Jugom, tako i svijetom. Nisam htio ništa da čekam. Želio sam da svi čuju, da svi znaju koliko smo sretni. A zašto?

Iako smo možda u tom trenutku bili mladi po godinama (gledano od nekih, kao i za formiranje porodice), mi smo već dugo, dugo čekali na tebe. To niko nije znao. Ali bila si što bi rekli u planu mnogo ranije. Već smo se bili uplašili i počeli smo već pripreme za obilazak doktora. Čovjeku baš i nije svejedno kad naiđe na takav problem. Bar nama nije bilo ... . Na kraju, uz puno ljubavi i razumijevanja sve je ispalo kako treba, al baš kako treba. Mama i tata su dobili svog prvog anđela ...